Pojata je građena na sličan način kao i kuća, ukopana sa tri strane. Više je bio suhozid samo je oko ulaznih vrata upotrebljavano nešto maltera. Cijelo prizemlje nije imalo nikakvog otvora za svjetlo (rasvjetu) i ventilaciju. Bila je opremljena samo jaslama, a pod je bio zemljani i visina do tavana, koji je bio od dasaka je iznosila oko 2,20 m, a služila je za dvi krave i konja (kobilu). Krov je bio dvovodni pokriven slamom kao izbatni zidovi sa sjeverne strane bila su vrata kuda se ubacivalo sijeno i slama-pića za krave i konja. Na pići je spavala odrasla čeljad.
Jagnjilo je bilo ista građe i oslonjeno na susjedni objekt, a služilo je za stanovanje ovaca i koza. Unutar jagnjila bio je kočak s letvama odvojeni prostor za smještaj janjaca i kozlića. Ispred jagnjila bio je ograđeni prostor koji se zvao pritorak (dvorište) gdje se ovcama i kozama davala hrana (jasenov šušanj i grm s lišnjaka) . U potkrovlju je bio smješten suhi jasenovi list (šušanj) koji je slušio za ishranu ovaca preko zime. U šušnju se također znalo spavati, a gunj je bio jedina posteljina, dok je ruta bila jedina prostirka.
Svinjac je bila mala kućica za 1 do 2 praseta, sa ograđenim dvorištem kao dnevni boravak i za ishranu. Opremljen je samo koritom za hranu, a 1/3 korita je bila izvan ograde za sipanje hrane.
Kokošinjac je bio još primitivniji od svinjca, građen je isključivo od suhozida i pokriven slamom. Unutrašnjost je opremljena s drvenim motkama (sidalima) za spavanje kokošiju. Mali otvor kuda su kokoši ulazile zatvarao se kamenom pločom ili drvenim poklopcem poduprt s većim kamenom, da ga lisica ne bi mogla otvoriti.
Crteži u olovci, Zvonimir Perko-Đona Tekst, Vinko Perko-Matić