Slikar Zvonimir perko – Đona

ZVONIMIR  PERKO rodio se u Dobrkovićima pokraj Širokoga Brijega 26. srpnja 1953. Prva četiri razreda pučke škole pohađao je u rodnom selu, a četiri viša u Širokom Brijegu. Školu za primjenjene umjetnosti završio je u Sarajevu godine 1973. Prva tri razreda bio je na kiparskom odjelu, a u četvrtom je, stjecajem okolnosti, morao prijeći na slikarski odjel na kojemu je i diplomirao. Izlagao je na više skupnih izložaba i četiri puta samostalno. Član je ULUBIH-a od 1983. godine.


Đona piše posvetu za sliku “Kala”

Vrlo brzo taj mladić je pokazao svu raskoš svog urođenog dara, koji ga je daleko odvajao od prosječnosti apsolviranja školskog programa, ukazujući na daleko veće mogućnosti poniranja u mističnosti široke kiparske problematike.
Kod Perke je sve, osim duhovnog stanja   i njegova izraza, nevažno i sve mora biti samo taj njegov osobni naboj, koji odbacuje sve druge prisutnosti ako one nisu u funkciji njegove dramatičnosti. Sve je neobično, a opet sve je toliko iskreno i spontano da čovjek, ukoliko nije spreman na napor koji mu osigurava razumijevanje ovog izraza, ne može doprijeti do njegove biti.
Prof. Alija Kučkalić, Zvonki je predavao kiparstvo na  umjetničkoj školi u Sarajevu.


Posljednja večera, ulje / platno 2003.g.

Navodimo nekoliko citata  iz kritike fra Vendelina Karačića na Perkin stvaralački opus.
“Krajolici i mrtve prirode rijetki su motivi, poglavito u novije vrijeme, koje perko uradi samo iznimno. U prethodnih nekoliko godina češći su mu motivi “čaršijske” arhitekture i trgova primorskih gradića.  A na tim slikama ulozi svjetla povjerava oživljujuću izražajnu snagu. Trgovi i ulice doimaju se kao pozornice po kojima se kreću ljudi iz neke onostranosti što podsjeća na tajanstveno – obredne uloge koje valja bespogovorno i tiho obaviti. Upravo taj moment neke onostranosti ili kretanja u vilinskome svijetu dočaravaju izraz lica, jednako na usamljenim licima  i u skupnim scenama.  Inače,  Perko sugerirada ni jedan predstavljeni lik-osoba u vlastitoj samosvijesti ne pripadaju samima sebi nego su u trajnom služenju nekom višem redu, ako ne i podčinjeni sudu. Ozbiljnost i meditativnost, suzdržanost i otužnost, očekivanje i smjernost koja je otvorena za nadu  i koja, samo kadšto, zrači radošću glavne su karakterne osobine likova, pa i kad se djevojke samosvjesno promatraju u zrcalu, kad se pogledima traže i sreću majka i dijete ili ljubavi par. Sveci, Božji poslanici, odražavaju unutarnju duhovnu snagu i očituju imperativ izvršenja vlastitog poslanja. Te značajke u svome likovnome izrazu autor provlači od prvih do najnovijih radova…
Iz snažnog unutarnjeg naboja  nastaju Perkine slike. One su iskren govor o svijetu-kozmosu kojemu je čovjek kruna u koju valja ugrađivati mnoge dragulje da bi zasjala sjajem koji joj je od iskona namijenjen. To je obredni postupak-odnos  poštovanja zatečenih stanja , očekivanja dopuna i unaprijedno slavljenje mogućega”.


Skidanje s križa 2003; ulje / platno

Jedan od anonimnih komentara na posljednju Đoninu samostalnu izložbu.
Zvonko Perko, slikar ljudske topline i najdubljih, skrivenih kutaka ljudske duše. Vođen umjetničkim nagonom, slika što želi, ne podilazi zakonima tržišta, niti trendovima. Idealist, umjetnik u duši, umjetnik po zanimanju, umjetnik po načinu života, i zato se njegova umjetnost bez ikakve sumnje može nazvati iskrenom umjetnošću. Likovi su mu vanvremenski, nalaze se u novom svijetu, kreiranom i smišljenom samo za njih. Potpuno mirni, sjetni, odmjerenih pokreta, stavljeni u uski izrez, izvučeni u prvi plan, neposredno komuniciraju s promatračem. Sigurnom impostacijom likova, gauginovski snažnom konturom, Perko postiže punu uvjerljivost i prisutnost likova. Djevojke, monumentalne, kao klesane iz teškog hercegovačkog kamena, teških ruku, ali sposobne samo za nježne i suptilne dodire, ne mogu i ne žele nauditi svojim teškim rukama. I kad ih slika hladnim bojama iz njih izvire toplina i tiha dobrota. Sve je odmjereno, nenametljivo, ali upravo ta suzdržana ljupkost, začinjena monumentalnošću likova, nameće se snagom emocije koju Perko kanalizira u duše svojih likova, i daje djelu pečat nepatvorene umjetničke ekstaze. tc


Agonija gladi, 1975 ulje / platno


Mali Ante, 1978; ulje / platno


Sv. Petar i Pavao; 1980 intarzija u kamenu, župna crkva Kočerin


Ramo, i tu je Indija; 1987; ulje / platno


Stolica; ulje / platno 2008


Obala; ulje / platno 2009.


Figurativna kompozicija; ulje / platno 2008.


Majka s djetetom; ulje / platno 2010.


Ženstvenost; ulje / platno 2008


Otok; ulje / platno 2010.


Gornja slika:   Uznesenje sv. Ilije ;  intarzija u kamenu, Masna Luka 2005.
Dojnja slika:   Žrtva na Karmelu ; intarzija u kamenu, Masna Luka 2005.


Kontrast, ulje/platno 1987.


Oblak, ulje/platno 2005.


Crtež – kompozicija, 1987.


Mjesec rujan ulje/platno 1982.


Jutro, ulje/platno 1996.


Šumarak, ulje/platno 2003.

7 misli o “Slikar Zvonimir perko – Đona

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.