Ovih blagdanskih dana trebamo se iskreno zahvaliti, pomoliti i sjetiti svih naših dragih pokojnih, prijatelja, poznanika, branitelja i svih onih koji su nas svojim životom na bilo koji način zadužili. U tom susretu spoznajemo ljudskost, blagoslov i radost života u tom zajedništvu otkrivamo sebe. U ovom vremenu groblje je prikladno mjesto razmišljanja i susreta s našim Otkupiteljem kroz šutnju, zahvalu i molitvu o našem životu i smrti o onima s kojima smo vezani i koje volimo.
Smrt je neizbježna tema i prisutna je u našem svagdanjem životu. Koliko je god tragično i emotivno doživljavali, to je smrt drugih jer nitko nema iskustvo vlastite smrti. Uvijek samo drugi umiru. S tugom u srcu se s njima opraštamo jer nas oni napuštaju. U tim bolnim trenucima rastanka sami sebi postavljamo pitanje: Kamo odlaze? Jeli ovo konačni rastanak ili vodi nekom novom ljepšem susretu?
Čovjek se s pravom zapita sije li ovaj smrtni život samo beznađe ili ipak ima nade.
S pravom možemo vjerovati da naši grobovi nisu samo prostori tuge i plača, nego prostor iz kojeg se jasno nazire nada. Temelj naše nade je Kristova osoba i njeno uskrsnuće, jer ne zaboravljajući smrt mi slavimo život.
Svetkujući blagdan Svih svetih i Dušni dan mi proslavljamo život jer vjerujemo u uskrsnuće mrtvih na život vječni. Budimo svjesni te privilegije.
Naša molitva, stručak cvijeća i zapaljena svijeća potvrda su te nade.