Talentom i radom do uspjeha

Migracije su vrlo složen socijalni fenomen koji u većoj ili manjoj mjeri zahvaća sve naraštaje. Osnovni preduvjet masovnom iseljavanjiu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća bila je stalna potreba razvijenih srednjoeuropskih zemalja, osobito Njemačke za radnom snagom.  U početku se ova pojava nazivala odlazak na privremeni rad. Nezaposlenost i potplaćenost stvarali su kolone gastarbeitera. Veliki udio u vitalnoj radnoj snazi  činile su  žene. Naobrazba gastarbeitera bila je vrlo slaba, tek manji dio stekao je zadovoljavajuću kvalifikaciju. Za poslove koje su obavljali gastarbeiterima nije bila neophodna formalna stručna naobrazba. Obrazovna struktura odredila im je najniže mjesto na socijalnoj ljestvici zemalja u kojima su radili. Veliki dio pristigle radne snage bili su samci. Fizička odvojenost od obitelji, novi način života i nerazumljiv jezik,  proživljavan je traumatično. Mnoge  je samo sram i besparica zaustavila da se ne vrate kući nakon par dana. Većina je željela da ova pustolovina bude privremena. Mnogi su preživjeli kulturološki šok. Sanjali su da će ostati u baraci dok ne prištede za pristojan život kod kuće. Obitelji su u domovini ostajale bez muških glava i radne snage. Kući su dolazili  autobusima i vlakovima samo o Božiću. Kada su se motorizirali, nakratko  bi krajem jurcale polovne bube, fordovi i mercedesi. Prepoznavali su se po kariranoj odjeći i dugoj kosi. Sklapali su brakove o Novoj godini, a  tjedan ili dva kasnije ostavljali tek vjenčane žene  i odlazili na njemačke bauštele. Iscrpljivala ih je fizička odvojenost od obitelji i nagli  prekid ustaljenog načina života.

Tamo je bilo sve  drukčije; nerazumljiv jezik, odnos prema radu, drugačiji svjetonazor i sustav vrijednosti, izazivao je tjeskobu i nagrizao im mentalno zdravlje. Samo su rijetki bauštelci s obitelji živjeli u zapadnoeuropskim zemljama. Mnogi su željeli ostati dok im djeca ne krenu u školu, ili ne postignu ovo ili ono, i privremeni boravak postade im trajan. Tipičan primjer je gastarbajterska obitelj Vinka i Ivice Soldo. Vinko je više od destljeća radio u Njemačkoj, kad je sklopio brak s Ivicom Naletilić iz Donjeg Crnča. Janja (1986.) im se rodila u Mostaru, a odrastala u Baden-Badenu, gradiću s brojnim termalnim izvorima i razvijenim zdravstvenim turizmom . Mlađi brat Pero (1987.) rođen je u Baden-Badenu i student je pedagogije na sveučilištu u Beču. Nakon završene srednje škole Janja upisuje studij njemačkog, latinskog  i starogrčkog jezika i književnosti na sveučilištu u Freiburgu. Po svršetku studija i stjecanja državne diplome, nastavlja specijalizaciju na sveučilištu Cambridge (UK). Potom je upisala  poslijediplomski doktorski studij s temom: „A Commentary on Seneca’s Epistulae Morales Book 2.“ Lucije Anej Seneka, bio je predstavnik antičke škole stoicizma.   Živio je u starom Rimu u prvom stoljeću poslije Krista. Doktorski rad na engleskom jeziku pripremala je  u Muenchenu, New Yorku i Londonu. Uspješno je obranila disertaciju na Ludwig Maximilians Universitaetu u  Muenchenu 2018. Iste godine  sklopila  je brak s odvjetnikom Ianom Blaney-em. Žive u Londonu, a Janja predaje  latinski i starogrčki jezik i filozofiju na sveučilištu Swansea (UK). Osim obaveza na sveučilištu,  glavna joj je preokupacija prerađivanje disertacije i objava knjige. Janja se nikada nije predavala, zahvaljujući talentu i trudu zaslužila je najviši akademski stupanj. Želimo joj puno uspjeha, bilo u inozemstvu bilo u Hercegovini.