Ženidba i običaji

Dok se živjelo od zemlje i za zemlju, svatovska veselja su se ugovarala za sv. Katu ili Božić, jer bi se do tog vremena posvršavali svi važniji poslovi pa bi se ljudi nakratko mogli prepustiti veselju i dokolici. Iz tog vremena, na tu temu potječe i jedna uzrečica: ‘Najgora mlada je proljetna mlada’ jer tko je vidio sazivati svatove i provoditi besposlicu dok se radi o zemlji od jutra do mraka.Maca je bila zrela i naočita seoska cura kad su žene počele poluglasno šaputati da ćosa s Ivanom iz susjednog sela. Već je davno prošao Božić, kad je Maca svojim kolegicama i mlađim ženama počela dijeliti vunu da joj pripreme svatovske darove. Seoske žene počele su vrtjeti glavom i pitati se: ‘ Nije li Maca s Ivanom što nevaljalo radila, a da se mislila skoro udavat mogla je učinit ko i ostali svit. Svašta, ko bi se to od nje nada,’ jedna će od njih. U međuvremenu seoska šaputanja postajala su sve glasnija, dok jednog dana nije pukla vijest, udaje se Maca. U međuvremenu počela je izbjegavati druženje s kolegicama i zaklanjati se od znatiželjnih pogleda. Selom se pronio glas: ‘Maca je trudna!’ U to vrijeme (prije I. svjetskog rata), ako je djevojka bila trudna morala je skupa s momkom zatražiti od biskupa odobrenje za vjenčanje jer su sagriješili bludno. Ovoj put u Mostar po odobrenje krenuli su mladoženja i njegov otac. Kad su stigli do rezidencije upitali su tajnika: ‘Je li otac biskup kod kuće?’ Velečasni ih priupita: ‘Kakva ih je nevolja dovela do biskupa? Trebamo odobrenje za vjenčanje i to u Korizmi,’ stidljivo će mladoženja. ‘Velite da vam treba potvrda, a zašto baš u Korizmi? Na to će stari ‘Nužda velečasni. Pa u čemu je nužda,’ tajnik će. ‘Ma zaprdilo curi,’ odvrati otac. ‘Šta reče stari magarče’ pa mu zalijepi šamarčinu. ‘Ma nisam velečasni ja zaprdio nego mali.’ Nakon šamara i oštrih riječi, odobrenje za vjenčanje na kraju je ipak stiglo.